Da brojni stanovnici u beranskoj opštini nijesu u stanju da odgovore osnovnim životnim potrebama posvjedočavaju i žitelji prigradskog naselja Balabanda. Njihova zajednička ocjena je da nadležne institucije i društvo u cjelini ne preduzimaju odgovarajuće mjere za smanjivanje socijalnih razlika koje su, kako tvrde, evidentne na svakom koraku. Oni su uputili apel svim ljudima dobre volje da im pruže ruku pomoći i shvate težinu njegove životne situacije.
- Zahvalni smo što su nam humanitarne organizacije sagradile krov nad glavom. Međutim, i pored toga, suočavamo se sa brojnim problemima koje je teško nabrojati. Nemamo novca ni za koru hljeb, dok drugi jedu sve što im duša poželi. Ovdje ima i male djece koja su, za razliku od većine vršnjaka, lišena brojnih zadovoljstva. A valjda i ta djeca imaju pravo na dostojan i normalan život. Gorčina koja se taloži na našim dušama iz dana u dan postaje sve veća, jer smo nemoćani da bilo šta promijenimo. Poslije svega ostalo nam je da budemo nijemi posmatrač sopstvenog propadanja. Zato upućujem apel svim ljudima dobre volje da nam pomognu da izađemo iz ovako goleme krize, koju je teško riječima opisati – ističe Arsenije Jovanović.
Stanari sa Balabande podsjećaju da u nekoliko zgrada na ovom lokalitetu žive uglavnom raseljena lica iz bivših jugoslovenskih republika. Ističu da su u nekoliko navrata od najviših državnih organa i domaćih i inostranih humanitarnih organizacija tražili pomoć, predočavajući da se u njihovom naselju teško živi. Međutim, kako tvrde, od pomoći nema ništa. Kažu da je jedino dobro što su neki stanari korisnici narodne kuhinje koja postoji pri manastiru Đurđevi stupovi.
-Godinama tražimo od domaće i međunarodne zajednica da nam obezbijede minimalne uslove za život i pravo na rad. Uporno pričamo da su ovdje ljudi gladni. Međutim, niko se iz institucija nije udostojio da nam pruži ruku pomoći i obezbijedi humaniji život. To što potrošimo za nedjelju dana stane u jednu manju kesu. Jedino je za nas znala narodna kuhinja koja radi pri obližnjem manastiru - naglašava Slavoljuv Vulević.
Brojne porodice iz ovog naselja ističu da su frižideri u njihovim domovima danima prazani.
- Više sam gladan nego sit. Novca nemam da kupim ono najosnovnije. U frižideru danima nema ništa. Zaradim po neku crkavicu obhavljajući fizičke poslove, ali je to sve malo za organizovanje nekog normalnog života. Poslije svega ostaje mi da sa ispruženom rukom čekam hoće li se neko smilovati i udijeliti mi neku milostinju - navodi Andej Aguši.
Stanari sa Balabande ističu da im poseban problem predstavljaju visoki računi za utrošenu vodu i struju koje nijesu u stanju da izmire.
- Zamislite kako se osjeća jedan siromašan i bolestan čovjek kad mu se isključi struja. Svjesni smo da treba da platimo potrošeno, ali mi prosto nemamo odakle da izmirimo nagomilane račune. Rado bi to uradili, međutim nijesmo u radnom odnosu, jer kao strani državljani nemamo pravo na rad. Računi su previsoki, tako svakodnevno očekujemo da će nam Elektrodistribucija isključiti struju, jer su nam poručili da nam više neće tolerisati - istakli su stanari sa Balabande.
D.J.

---